Agromanager: Ko je Nada Nešković-Railić?
Nada: Žena koja žonglira lopticama majčinstva, supruge, kćerke, sestre, direktora zadruge …koja nema problem što živi na selu i što svoju djecu odgaja na selu. Neko koga su roditelji naučili i dozvolili da raširi krila, bira gdje, kada i sa kim da sklopi ista. U svemu i svakome traži i želi vidjeti samo dobru stranu. Sa usađenom odgovornošću, predanošću, istrajnosti i vječitom potrebom da popravlja „nesavršenstvo“. Realista sa nogama na zemlji, koja uživa u životu, bez obzira šta drugi misle o tome. Tvrdoglava, uporna, direktna, otvorenog srca i uma.
Agromanager: Da li je i koliki izazov bio za mladu ženu, agronoma, da poslije završenih studija dođe iz Doboja raditi u jednu zadrugu u Podgrmeču?
Nada: U nepunih mjesec dana po završetku Poljoprivrednog fakulteta u Banja Luci dobiti poziv da radiš u struci, u to vrijeme, bilo je da ne kažem čudo, jer se bilo kakav posao bez dobre „veze“ teško nalazio. Moje „čudo“ bilo je udaljeno od porodice „samo“ 200 i kusur kilometara, bez i jednog poznatog lica i 12 kilometara makadamskog puta. Probati, maksimalno se truditi na poslu, učiti i u međuvemenu tražiti nešto bolje, bila je moja misao vodilja dolaska u Donje Agiće i Agrojapru. Energija čovjeka koji me je zaposlio – Milovana Antonića nije ni u jednom trenutku dozvolila da imam međuvrijeme za traženje nečeg boljeg. „Mlada agronomica“ – kako me je zvao Milovan – gradsko dijete, bez radnog iskustva, dobila je radne zadatke i priliku da učestvuje u pokretanju sušare za sušenje šljive, organizaciji otkupa mlijeka, vođenju rada poljoprivredne mehanizacije, ali i da bude dio studijskih putovanja u Zagreb, Novi Sad, Čačak, Arilje, Guču… I to sve u prvih šest mjeseci mog boravka u Agićima i Agrojapri.
Nakon toga, slijedila su i druga studijska putovanja, posjete sajmovima, poljoprivrednim proizvođačima, putovanja sa zadrugarima u Sloveniju, Hrvatsku, Njemačku, Austriju, Norvešku. Sve što je dolazilo bilo je kao na filmskoj traci. Zadruga je bila uključena u projekte IOCC-a, UMCOR-a, USAID-a. Ulaskom u norveški projekat „Jaeren Produktutvikling“ poljoprivrednici ovog kraja i sama zadruga bili su podržani sa oko milion maraka. Pomenuta sredstva iskorištena su za unapređenje poljoprivredne proizvodnje u Podgrmeču (nabavka steonih junica i poljoprivredne mehanizacije, farme svinja i pčelinjaci), kao i za izgradnju zadružnih pogona (uljare, vodenice, hladnjače).
Učestvovati u realizaciji ovakvih projekata u Podgrmeču, sa ove tačke gledišta, bilo je i više od izazova.
Agromanager: Šta je „Agrojapra“ danas?
Nada: Kao i prvog dana, „Agrojapra“ je i danas jedan od stubova života i poljoprivredne proizvodnje u Podgrmeču i dolini Japre. Okupljamo poljoprivredne proizvođače ovog kraja, zastupamo njihove interese, te kroz različite proizvodne programe podstičemo poljoprivrednu proizvodnju ovog kraja. Istovremeno, organizujemo otkup za potrebe zadružnih prerađivačkih pogona (uljara, sušara, vodenica), obezbjeđujemo potreban repromaterijal kroz poljoprivrednu apoteku, nepoljoprivredne inpute putem prodavnice mješovite robe, pogonsko gorivo na benzinskoj pumpi. Za proizvođače mlijeka obezbjedili smo nabavku visoko steonih junica, potrebnu mehanizaciju i od njih zadružnim kamionom sakupljamo mlijeko za potrebe Mljekoprodukta.
Zapošljavamo 27 radnika, od kojih 25 žive i rade na selu. U zadruzi je danas uposleno 11 žena, koje zauzimaju glavna rukovodeća mjesta i vođe su poslovnih jedinica. Generacijski smo bliske, majke, domaćice, sličnih svjetonazora, odgovorne i prave „zadrugarke“, kako nas naše radne kolege u šali zovu. Možda će se nekome učiniti da samo hvalim žene, ali shvatite, samo žena ženu razumije, što meni u radu i poslovanju u mnogome olakšava rad u jednoj zadruzi u Podgrmeču.
Kada su u pitanju rezultati našeg rada, pored svih nabrjanih servisa koje zadruga obezbjeđuje za svoje članove i lokalno stanovništvo, ponosni smo i na činjenicu da na tržište plasiramo nekoliko grupa finalnih proizvoda. Na prvom mjestu, to su IZVOR proizvodi, odnosno hladno cijeđena ulja od bundeve i suncokreta, integralna brašna od pšenice, raži i heljde, kukuruzno brašno, bundevine sjemenke, brašno od bundevinih sjemenki i suva Podgrmečka šljiva. Distribucija ovih proizvoda vrši se širom Bosne i Hercegovine, sa fokusom na banjalučku regiju. Istovremeno, jedan dio pomenutih finalnih proizvoda, konkretno integralna brašna, koja dobijamo iz zadružne vodenice, koriste se i za proizvodnju grmečkih hljebova, koje već godinama uspješno plasiramo na području Novog Grada i susjednih opština. Vremenom, naši hljebovi su se kod naroda brendirali kao „agićki“ i ponijeli titulu onih pravih domaćih hljebova.
Agromanager: Tokom tvog rada u „Agrojapri“, da li se i na koji način promijenio koncept zadrugarstva? Šta je drugačije u samoj „Agrojapri“ danas, poslije 23 godine od osnivanja zadruge?
Nada: Koncept zadrugarstva od samih začetaka zadruga pa do danas nije, i ne bi trebao da se mijenja. Mijenjaju ga ljudi, način implementacije zadružnih principa i vrijednosti, kao i sredine u kojoj se zadruga nalazi. Kod našeg naroda zadruga je veoma često sinonim za nešto zastarjelo, vezano za komunizam – nešto loše. Međutim, u praksi zadruge su sve drugo samo ne to. U najrazvijenim zemljama Evrope i svijeta preko 50 procenata poljoprivredne proizvodnje, ali i drugih djelatnosti odvija se putem zadruga. Primjer Norveške gdje su poljoprivredni proizvođači – zadrugari vlasnici najveće mljekare, ili italijanske voćarske zadruge koje se protežu na nekoliko kontinenata. Onda shvatite da je zadrugarstvo sve drugo samo ne nešto loše i da je to oblik organizovanja koji treba primjeniti u punom kapacitetu. Zadrugarstvo možemo smatrati idealnim primjerom udruživanja i poslovanja, ukoliko pojedinci ne žele da ostvare samo lične nego i zajedničke interese. To često nije slučaj kod nas. Pojedinci zadrugu zloupotrebljavaju kao sredstvo za ostvarenje samo svojih potreba, ličnog bogatstva, ne mreći za potrebe drugih, zajednice u cjelini. Zbog toga zadruge nisu na „dobrom glasu“ i nažalost propadaju.
U samoj „Agrojapri“ od osnivanja pa do danas nije se puno toga promijenilo. Cilj je ostao isti – organizovati poljoprivrednu proizvodnju kod poljoprivrednih proizvođača, otkupiti od njih proizvedeni repromaterijal i preraditi ga u zadružnim pogonima, te kao gotov zadružni proizvod distribuirati na tržište. Ukratko, naša misija je biti servis poljoprivredi i selu. Promijenio se poljoprivredni proizvođač koji je morao odlučiti da li će biti tržišni – komercijalni proizvođač, primjenjivati savremene poljoprivredne prakse i tehnologije ili će svaštariti i postepeno gasiti svoju proizvodnju. Istovremeno, tržište, potrebe i interesovanja kupaca se stalno mijenjaju, a mi kao menadžment zadruge moramo stalno osluškivati i prilagođavati mu se ali i nametati određene trendove.
Agromanager: Koji su trenutno najveći izazovi u poslovanju, posmatrano iz perspektive direktorice jedne zadruge?
Nada: Sama činjenica da sam žena i pri tome direktor u jednoj zadruzi čini tri izazova u jednom. Još uvijek, nažalost, živimo u svijetu gdje kao žena moram dokazivati da sam jednako dobra i sposobna, da zadruga nije samo za muškarce iako žene imaju, u većini slučajeva, priznato od strane muških kolega, veće upravljačke sposobnosti. Pa kada na to dodate da radite u „ljutoj“ Krajini i krajiškom selu, sav se trud dodatno množi najmanje dva puta. Ono što predstavlja trenutan izazov jeste nedostatak radne snage, ne samo kod nas, nego u cijelom regionu i uveliko otežava provođenje poslovnih ciljeva.
Dodatno, zadruga se suočava i sa problemom tržišta, koje je preplavljeno proizvodima iz uvoza upitog kvaliteta, uz djelovanje nelojalne konkurencije, te stalno prisutnim problemima koji se odnose na smanjenje broja kupaca. Fizički nedostatak ljudi kao kupaca, uz oslabljenu kupovnu moć onih koji su ostali, predstavlja ozbiljan izazov u kojem te iste kupce treba navesti da kupe baš vaš proizvod.
Na kraju, treba pomenuti i kako je starosna struktura poljoprivrednih proizvođača sve nepovoljnija, pri čemu je u našem kraju mladih poljoprivrednih proizvođača – ljudi koji žive od poljoprivrede sve manje. Pozitivno je to da mladi ljudi koji ostaju na selu, uvode nove poljoprivredne prakse i tehnologije u poljopriredi, te sa opravdanim razlogom podižu cijenu svog rada i „građanima“ daju na znanje da ukoliko žele da žive u gradu i da se hrane “zdravo“ moraju to i da plate. Izgubio se onaj vikendaški dolazak na selo po zdravu hranu, gdje su bake, tetke, strine „trpale“ u torbe i kantice zdrave proizvode za džabe ili za neku sitnicu. Uspostavlja se trend – želiš zdravu hranu – poznati poljoprivredni proizvođač – on lajn narudžba – plati – i na kućnom pragu je.
Agromanager: Na koji rezultat iz svog rada u Zadruzi si najponosnija?
Nada: U današnje vrijeme vrednovanja i mjerila mogu reći da sam najponosnija što u svako dvorište ili farmu u Podgrmeču mogu ući podignute glave i sa osmijehom jer znam da će me tamo, raširenih ruku, dočekati vrijedni i dobri domaćini. Kroz desetine zadružnih projekata koje smo realizovali u okviru „Agrojapre“, rada na terenu, saradnje sa poslovnim partnerima, radnim kolegama upoznajete i sarađujete sa različitim ljudima, te sama činjenica da ih možete gledati u oči za mene ima neprocjenivu vrijednost.
Agromanager: Prvi dio svog angažmana u „Agrojapri“ imala si priliku sarađivati sa Milovanom Antonićem. Da li je i u kojem obimu njegov pristup zadrugarstvu oblikovao poslije ratnu misao u ovom sektoru?
Nada: Kada kao novopečeni agronom počnete da, teško je reći radite, više pratite ono šta radi Milovan Antonić i njegovu energiju. Od čovjeka koji je generacijski sličnih godina kao moj otac, samo onaj ko nije želio nije ni mogao da nauči. Najvrijednije od svega bila je spoznaja kako se upornošću, predanošću, istrajnošću uči i prenosi znanje. Iako novinar po zanimanju, Milovan je od rođenja u zadružnim vodama. Njegov otac, Dragan Antonić, začetnik zadrugarstva na ovom području predao je u nasleđe Milovanu zadružnu „palicu“, koju je on 2000. godine osnivanjem zadruge „Agrojapra“ nastavio nositi na izvornim zadružnim principima. Pokazujući da samo udruživanje u zadruge može na pravom kursu držati poljoprivredu i poljoprivrednog proizvođača. Koristeći zadrugu kao alat za dobrobit svih, a ne samo za vlastito dobro. Istovremeno, Milovan je neumorno pisao o problemima i načinu rješavanja istih u poljoprivredi, dajući konkretne primjere i nesebično dijelio zadružna iskustva.
Kao njegov prvi, dugogodišnji saradnik mogu reći da se ne postavlja pitanje „Da li je?“, nego se zasigurno može reći, na nebrojenim primjerima, da je Milovan Antonić pokazao najbolje lice zadrugarstva i na konkretnim primjerima vratio vjeru u iskonsko zadrugarstvo. Vjerujem da je trag koji je ostavio u zadrugarstvu Republike Srpske a i Bosne i Hercegovine nemjerljiv.
Agromanager: Kakvi su planovi „Agrojapre“ u budućnosti?
Nada: Kao što sam prethodno rekla, veliki je broj izazova pred nama. Teško je praviti i realizovati planove, kada na tržišne trendove i kretanja ne možete uticati. Morate se prilagođavati, procjenjivati, riskirati i za svaku situaciju imati najmanje jedan rezervni plan. Međutim, pozitivnog sam stava u životu i u svemu tražim bolju stranu, pa tako i u poslu. Za nas je najvažnije podržati preostale poljoprivredne proizvođače na području Podgrmeča u unapređenju njihove proizvodnje i povećati otkup. Proširiti prodaju zadružnih proizvoda: hljeba i peciva, hladnocijeđenih ulja od bundeve i suncokreta, kao i integralnog brašna. Održati ali i povećati radna mjesta.
Agromanager: Poruka za mlade agropreduzetnika i sve koji će to postati?
Nada: Drage kolege, izabrali ste najteži posao, ali istovremeno posao kojim se mogu baviti samo odabrani, dobri, vrijedni, odgovorni i nadasve pravi domaćini. Samo oni koji znaju da cijene prave životne vrijednosti, koji uživaju u životu 365 dana u godini, a ne samo onih 10 do 15 dana dok su na godišnjem. Odabrali ste težak, mukotrpan ali i rad koji ima najmanje stresa, aneksioznosti, otuđenosti i „zakazanih“ događaja. Moj vam je savjet – živite svo vrijeme ovog svijeta i radite bez potrebe odlaska u penziju, jer u poljoprivredi nema penzije, nemate se od čega odmarati. Uživali ste i uživate dok radite. Samo tako možete uspjeti u agrobiznisu.
