Agromanager: Ko je Petar Nikolić?

Petar: Pa, svašta nešto i ništa posebno. Imam 31 godinu, magistrirao sam zaštitu bilja i radim kao viši laborant na Poljoprivrednom fakultetu u Banja Luci. Pet-šest godina sam se, pod mentorstvom docenta Branimira Nježića, najviše bavio fitoparazitnim nematodama, a iz te oblasti su mi diplomski rad i magistarska teza, pri čemu se u laboratoriji na fakultetu najviše bavim poljoprivrednom nematologijom i entomologijom. Na Institutu za genetičke resurse imam zvanje istraživača i tamo uglavnom radim na istraživanjima o divljim pčelama.

Pored rada na Univerzitetu, vodim NVO „Centar za strateško razvojne projekte“. Lokal-patriota sam i imam ozbiljnu potrebu da djelujem u svojoj zajednici, sa fokusom na zaštitu i promociju zdrave, tradicionalne porodice, jačanje sela i poljoprivrede i osnaživanje mladih.

Oženjen sam fantastičnom ženom, koja mi je rodila troje djece i zahvaljujući njenoj podršci mogu da se posvetim poslu i projektima sa kapacitetom od 120%!

Agromanager: Da li se i u kojoj mjeri metodologija naučno-istraživačkog rada promjenila od vremena kada smo mi bili studenti?

Petar: Prenos znanja od profesora prema studentima i dalje je uglavnom teorijskog tipa i najčešće podrazumjeva zatrpavanje studenata informacijama. Sada je ipak vrijeme kada su sve informacije i podaci dostupni na klik. Potrebno je da podstičemo na razmišljanje, kreativna i inovativna rješenja, toga fali. Nadam se da ćemo na fakultetu pokrenuti nove trendove i pri tome učiti studente da razmišljaju preduzetnički.

Što se nauke tiče, teško je održati korak sa zemljama EU jer uslovi koji istraživači imaju tamo su za nas nezamislivi. Možda treba da se okrenemo širenju praktičnog znanja prema našim proizvođačima. Na Univerzitetu imamo odličnih naučnika koji su na svjetskom nivou, oni treba da imaju punu podršku, dok svi drugi treba da se bave projektima i uslugama, a sa zapada da kradu znanje jer je to jeftinije.

Poljoprivreda je dinamična nauka, a istraživanja i razvoj idu u pravcu automatizacije i bolje iskoristivosti resursa pa sve više srećemo pojmove ”pametna” ili ”precizna poljoprivreda”. Na Fakultetu sa prof. Cvetkovićem radim na implementaciji projekta „VIRAL“, preko kojeg smo nabavili dronove, instalirali senzore za navodnjavanje, meteorološke stanice, GPS uređaje, multispektralne kamere, automatske klopke za štetne insekte, kamere za praćenje rasta ploda i dr. Vrlo brzo ćemo poljem da upravljamo preko telefonske aplikacije, ako želimo da ostanemo konkurentni, jer sa ovom tehnologijom utrošak vode, đubriva, pesticida i goriva je optimalan, kvalitet i prinos maksimalni, a utrošak radne snage minimalan.

Agromanager: Otkud interesovanje za divlje pčele?

Petar: Od malih nogu pčelarstvo mi je bilo blisko pa sam 2018. godine i sam ušao u tu oblast. Sa 16 košnica i uz podršku kolega i prof. dr Gorana Mirjanića proizveo sam iste godine oko 130 kg bagremovog meda i preselio košnice u Veriće, gdje ih je uništio grad koji je te godine zahvatio to područje. Iste godine dobijam poziv za obuku na Malti, a tema obuke bile su pčele. Pripremam se i odlazim misleći da se radi o medonosnim pčelama, košnicama, medu. Međutim, dolazim kao potpuni neznalac među ljude koji se isključivo bave divljim pčelama i shvatam da je medonosna pčela jedna od 20 000 vrsta pčela na svijetu. Ove druge, žive solitarno, najčešće ne bodu, ne proizvode med nego hranu. Ostajem zapanjen različitim vrstama koje lovimo na Malti i vraćam se u Republiku Srpsku sa potpuno novom naučnom oblasti. Do tad u BiH skoro ništa nije rađeno na divljim pčelama, a izuzetni su oprašivači biljaka, posebno voća. Iste 2018. godine napuštam proizvodnju meda, a posvećujem se istraživanjima divljih pčela.

Sada na Institutu za genetičke resurse imamo opremu za rad na polinatorima, identifikovali smo dosad oko 60 vrsta pčela u Republici Srpskoj, što je oko 10% pretpostavljenog diverziteta, objavili smo naučne radove, a napisao sam i „Priručnik za gajenje evropske voćarske pčele“, koji može besplatno da se preuzme na web stranici Instituta. Nadam se da će mi divlje pčele u bliskoj budućnosti biti i tema doktorske disertacije.

Agromanager: Pored rada na fakultetu, aktivan si i na polju projektnog menadžmenta, iz čega su se rodili “Mali baštovani”. Kako si došao na tu ideju?

Petar: ”Male baštovane” sam pokrenuo inspirisan svojom djecom. Porodično, nismo tako često u prilici da idemo u Obudovac, rodno selo, a želio sam da imamo baštu gdje bi djeca mogla da uprljaju ruke zemljom, prate razvoj biljaka od sjemena do ploda i upoznaju značaj Sunca i vode kao i sve druge elemente ekosistema.

Ideja o ”Malim baštovanima” je sazrijevala i ubrzo se pojavio poziv Ambasade SAD-a za finansiranje projekata. Prijavio sam sе, dobio finansijsku podršku od Ambasade ali i bezuslovnu podršku direktorice Instituta za genetičke resurse, dr. Marine Antić, pri čemu mi je Institut ustupio parcelu, sjeme autohtonih sorti i sve drugo kako bi priča zaživjela.

Bio sam oprezan jer nisam znao da li će djecu interesovati baštovanstvo. U proljeće 2021. godine krenuli smo sa 15 malih baštovana, ali smo kroz mjesec i po došli na 100 polaznika, a sezonu završili sa njih skoro 140. U međuvremenu je i tadašnji ministar poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Boris Pašalić prepoznao značaj projekta i omogućio uslove da nastavimo sa radom, ali i da bašte pokrenemo u drugim gradovima. Trenutno, ”Mali baštovani” djeluju u Banja Luci i Bijeljini, nadam se od 2023. godine i u Istočnom Sarajevu, pri čemu radionice ostaju besplatne za svu djecu.

Agromanager: Zašto se baštovanstvo uči od malih nogu?

Petar: Na početku priče o ”Malim baštovanima” imao sam samo mišljenje i pretpostavke da je baštovanstvo korisno za djecu. Tek nakon što je priča zaživjela upustio sam se u čitanje i u raznim medicinskim časopisima nailazio na potvrdu koliko i zbog čega je boravak u prirodi i u bašti koristan za djecu. Djeca razvijaju specifičan odnos sa prirodom, pobjeđuju strahove, stvaraju samopouzdanje, a konkretno baštovanstvo ima uticaj i na prehrambene navike djece. Radili smo anonimnu anketu na kraju prve sezone, gdje su mi 53 roditelja djece koja su boravila redovno u bašti dali povratne informacije o tome da su djeca dosta češće nego ranije birala povrće, voće, salate.

Ipak, kroz ”Male baštovane” želim da prenesem poruku o značaju domaćinskog pristupa svim elementima svog okruženja i da taj koncept prenosimo najmlađim generacijama. Mislim da nam na svim pozicijama fali pravih domaćina i nadam se da će generacije koje dolaze to da promjene na bolje.

Agromanager: Tvoje projektne aktivnosti nisu stale samo kod najmlađih kategorija. Jedan si od koordinatora projekta “Agropreduzetnik”. Koji je cilj tog projekta?

Petar: Na Poljoprivredni fakultet često ne dolaze najbolji đaci iz srednjih škola, ali uglavnom dolaze, tako reći, najčestitiji mladi ljudi. To su izvrsni ljudi, koji na fakultetu stiču teorijska i praktična znanja i postaju inženjeri sposobni da vode i unaprijeđuju poljoprivrednu proizvodnju. Međutim, često im fali samopouzdanja i onih mekih vještina koje se na fakultetu ne uče. Sa projektom ”Agropreduzetnik” sabrali smo 60 inženjera i studenata poljoprivrede iz cijele BiH i sa njima radimo na prezentacijskim i komunikacijskim vještinama, marketingu, iznalaženju prostora na tržištu i traženju sredstava za finansiranje projekata i poslova.

Već smo održali prvu trodnevnu radionicu u Bijeljini i povratne reakcije učesnika su odlične. Slijedeća radionica će biti u aprilu 2023. godine u Mostaru i trajaće pet dana, a predavači će biti i profesori sa Univerziteta Sjeverne Karoline. Projekat ”Agropreduzetnik” je, takođe, finansiran sredstvima Ambasade SAD-a u BiH i traje godinu dana. Iskreno se nadam se da ćemo i posle završetka projekta naći način da nastavimo ova okupljanja i edukacije.

Agromanager: Koje osobine jedan agropreduzetnik treba da ima?

Petar: Tradicionalni naziv za agropreduzetnika je domaćin. U skladu s tim, agropreduzetnik treba da ima sve osobine jednog klasičnog domaćina, da bude vrijedan, istrajan, čestit, precizan, preduzimljiv, odmjeren, mudar i pošten. Taj domaćinski pristup treba da ima prema svom gazdinstvu ili firmi, ali i prema selu, gradu i cjelokupnoj državi. S domaćinskim pristupom i vizijom, posao će se razvijati sam od sebe i vrlo brzo ćete se naći okruženi isključivo kvalitetnim ljudima, a socijalni kapital je najbitniji.

Agromanager: Kako vidiš budućnost domaćeg agrarnog sektora?

Petar: Mislim da stanje u poljoprivredi nije loše ali može da bude mnogo, mnogo bolje. Razumijem da nam trebaju krupni proizvođači koji obrađuju hiljade hektara, ali fokus mora da se stavi i na mala gazdinstva, a društvo u cjelini treba da zna da vrednuje rad domaćina na selu. U bliskoj budućnosti poljoprivreda i energija će da se razvijaju uporedo i imaće mnogo dodirnih tačaka. Razvoj poljoprivrede je ključan za razvoj sela, a selo za opstanak zdrave porodice i saniranje demografske katastrofe u kojoj se nalazimo.

Mi agronomi moramo da utičemo na razmišljanje ljudi i marketinškom ofanzivom promjenimo potrošačke navike. Ljude iz grada treba da usmjerimo na mala poljoprivredna gazdinstva, a ”kupujem domaće” mora da postane opšte pravilo.

Agromanager: Kada bi u trenutnim okolnostima investirao u poljoprivredu, koje bi bile tvoje 3 top poslovne ideje?

Petar: Nikad nisam ulagao u posao i mislim da nemam investitorski talenat u tom smislu. Moje tri poslovne ideje, koje ipak prioritetno nisu poredane po potencijalnoj profitabilnosti nego su mi najbliže po struci i ljubavi su slijedeće:

1. Proizvodnja divljih pčela za usluge oprašivanja – Potreba postoji i servis divljih pčela se koristi intenzivno već 50 godina u svijetu. Najbolji primjer su bumbari, ali mogućnosti su mnoge u oprašivanju voća, sjemenske lucerke i sl. Konkretno, proizvodio bih, prodavao i iznajmljivao evropsku voćarsku pčelu – Osmia cornuta, a vremenom i druge vrste.
2. Farma insekata – Uzgoj insekata za ishranu životinja, ali i ljudi u svijetu je aktuelna tema, a ovo bi bila prva farma insekata u BiH. Postoje tvrdnje da su insekti alternativa mesu i da zapravo stočni fond zagađuje okolinu pa ga treba smanjiti. S nadom da naši ljudi nikad neće prihvatiti ove stvari, insekti bi prvenstveno bili namjenjeni izvozu.
3. Proizvodnja voćnih destilata – na tržištu i dalje postoji jako mnogo prostora za sirovinski, organoleptički i marketinški kvalitetne rakije!

Agromanager: Poruka za agropreduzetnike i sve one koji će to postati?

Petar: Mladi agropreduzetnici, bilo agronomi ili seoski domaćini koji vode svoja gazdinstva treba više da se eksponiraju i da budu glasniji. Moja poruka svim mladim ljudima, a posebno agropreduzetnicima jeste da se bore za svoje mjesto pod nebom. Država, prijatelji, poznanstva, sistem ili bilo šta drugo neće vam omogućiti maksimalni razvoj vlastitih kapaciteta i to ne treba ni da očekujete. Stavite sebe i svoju porodicu na prvo mjesto, jer tek kad budete od koristi sebi možete da budete od koristi i drugim ljudima, poslodavcu i državi.

Budite vrijedni, jer sve što uradite danas, sutra vam dođe kao poklon!